Najveći napredak u integraciji medicine i psihologije počinje s razvojem psihosomatske medicine u prvim desetljećima prošloga stoljeća. Kasnije se u sedamdesetim godinama 20. st. pojavljuju dva nova područja: a) bihevioralna medicina i b) zdravstvena psihologija, kako bi se pristupilo točnijem i učinkovitijem proučavanju uloge psihološke komponente u bolesti. U Hrvatskoj, zdravstvena psihologija na samom je početku svoga razvoja. Broj zdravstvenih psihologa u nas je u ovome trenutku toliko mali da bi oni kritičnije raspoloženi primijetili da bi se psiholozi koji se bave zdravstvenom psihologijom dali nabrojiti na prste jedne ruke. Stanje u praksi je takvo da je svakim danom sve veća potreba za kliničkim psiholozima zaposlenim u zdravstvenim ustanovama, bilo na programima namijenjenim sprječavanju bolesti, bilo u procjeni stanja bolesnika, uzimajući u obzir specifične zahtjeve dijagnostičke obrade s obzirom na zdravstvene tegobe zbog kojih se pojavljuju, bilo za poslove savjetodavnog i psihoterapijskog rada te različitih oblika rehabilitacije.